Ja sam konj. Moje ime je pero. Volim da me ljudi jašu. Uživam u tome. Volim kad mi tepaju i maze me. Ali češće me jašu nego što me maze. Ponekad me lupaju po guzici, nogom dok me jašu. Volim to, ponekad to naprave toliko jako pa počnem trčati brže da zaboravim na bol. Uživam u brzini, volim takav osjećaj adrenalina. Umorim se brzo, i onda usporim. I onda opet boom. Tad iz sveg bijesa trčim. Budem gladan. I žedan. Ali nikad se ne zaustavljam, barem ne dok moj jahač ne povuče uzde. Osjećam njihovo toplo međunožje. Poneka cura bude i vlažna. Osjećam miris te ženke, uzbuđuje me i raspaljuje. Želim nešto više. Želim da i ja nju jašem. Ponekad nasrnem na neku kobilu, ali sve su frigidne u mom selu. Ne sviđa im se kada ih zajaši netko njihove vrste, a dopuštaju da ih jašu ljudi. I ja dopuštam da me jašu ljudi, ali ne moram zbog toga biti peder i dopuštati drugim konjima da mene jašu. Nisam peder. Jašu me samo ljudski mužjaci. Da li sam zbog toga peder? Nadam se da nisam. Nisam radio s njima ništa nastrano. Ne sjećam se da su se igrali sa mojim čmarom.
Još uvijek čekam neku toplu ženku da dođe u moj kraj. Čekam i starim. Ljudi me i dalje jašu. Čini mi se da postoji neka udruga u koju se okupljaju ljudi koji vole konje. Vole i mene, samo zato što sam konj. Čini mi se da im je svejedno kojeg konja vole. Tužno je znati da si jedan od mnogih. Nemam nekoga tko bi mi stalno posvećivao pažnju. Samo me vole jahati. Ljutim se ponekad. Pomislio sam da zbacim nekog jahača. Nikad nisam imao dovoljno hrabrosti da to napravim, kao ni da pokrenem neku akciju sa ljudskim ženkama. Moram poraditi na samopouzdanju. Pomišljam čak i da odredim neko vrijeme za sebe, kad bih mogao samostalno lutati pašnjacima, i pronalaziti najbolju travu samo za sebe. Dirne me u srce kad pomislim da bih mogao neke trenutke provoditi sam, raščistiti neke stvari sam sa sobom, udahnuti svjež zrak koji ne bih morao dijeliti s drugima. Čini mi se da ipak ne volim ljude, zavaram se cijelo vrijeme. Nije lijepo kad te jašu. Osjećaš se kao sluga. Voliš trčati, ali sama pomisao da te oni iskorištavaju je bolna. Oni žele samo jahati nekoga, ne žele jahati baš tebe. To je žalosno. Ja bih svom prijatelju mogao pružiti puno više, ali znam da nemam prijatelja. Bojim se da sam sebe zavaravam da ne bih upao u depresiju. Da barem ove noći nisu ovako duge, i da se barem mogu ispružiti i zaspati, ne bih razmišljao o svemu ovome. Sputavam svoje misli, ne želim doći do zaključka. A znam da mi je tu nadohvat jezika, kao što nikad nije bila ta sočna djetelina koju čuvaju s one strane ograde. Želim podijeliti ovu ljubav koju imam, šteta što nema nikog. Nisam depresivan. Nisam depresivan…

ovaj lik je novi nietzsche

priča

Pero se danas probudio i otišao na predavanja. pogledao je neki stari blog koji je nadobudno otvorio prije cca godinu dana. zbljuvalo mu se od preseransa pa ga je zatvorio. sad se dosađuje na ovom novom blogu. pojeo je juhu iz kesice. vjerojatno mu se i zbog toga riga. :S

naš stan je postao kolodvor. uskoro očekujte knjigu rezervacija na vratima u koju ćete se moći upisati najkasnije tjedan dana unaprijed. ako bude rezervirano onda jebiga. možda bolje da se okanite ovog prenoćišta. prljavo je, kupaonica je izrigana i tarzančići vam se veselo rugaju iz školjke. ljudi su nam u neka davna vremena za stanarinu donosili bar domaći ajvar, sad samo troše wc papir. pa serite ta govna u neku drugu školju.

imam neke bilježnice u torbi, imam ih i duplo jer sam od kolege pedera posudio da prepišem. super je kako su kolege pederi pedantni i odlaze na predavanje pa možeš neke stvari i kopirat kako bok zapovijeda.

popravni je bio u 12:00, ne u 15:00. i baš sam danas odlučio isključiti zvuk na mobitelu da nesmetano mogu naučiti ovoliku količinu gradiva. nazvala me kolegica s faksa jer se nisam pojavio kad su me prozvali. bilo mi je sumnjivo što se javlja, ali nisam na vrijeme povezao stvari. nije me zvala da me pita neki zadatak, niti da idemo zajedno u menzu... zvala me jer se nisam pojavio. ja sam isključio zvuk da bih mogao učiti. nisam na vrijeme provjerio kad mi je popravni.

jednom u 2011. sam proveo ponedjeljak u splitu da bih mogao obaviti neke preglede. sjećam se da sam morao krenuti tek popodne za zagreb jer mi je doktor radio od 13:30. sad sam nazvao ambulantu i javio mi se glas nepoznate medicinske sestre. i imam takav peh da su promijenili radno vrijeme. moram odgodit razrješenje ovog slučaja do sutra. od nervoze nisam zapamtio kad sutra rade. mogao bih opet zvati i pitati, ali blesavo je da mi se tuđa medicinska sestra smije iza leđa. s druge strane, moram 2 puta zvati u bilo kojem slučaju. danas da provjerim kad rade i sutra da dobijem ispričnicu, ili sutra ujutro pa ako rade dobijem ispričnicu, ako ne, zovem opet popodne da dobijem ispričnicu.

dobio sam dan viška da naučim ovo gradivo (ako dobijem ispričnicu i ako mi dozvole pisati ispit) i dan manje za drugi predmet koji je u četvrtak. imam usmeni i u petak. nisam spreman ni za jednu od tih trauma. jer traume su kad znaš da ti je to zadnja šansa da ne padneš godinu, a nisi napravio ni približno dovoljno koliko traže od tebe.

da cijela situacija bude veselija, doslovno sam se pokenjao u gaće od straha. nije to bilo govno "for real", ali svakako je jedno od tvorevina koje bi upalo u klasu govana u širem smislu.

u ovom ključnom trenutku mog života, kad čekam prekretnicu i motivacijsku podršku odlučio sam posvetiti pažnju svojem hobiju na malo drugačiji način. pišem za sebe, i ne osjećam potrebu za podrškom. ipak sam smiono otvorio ovaj blog, pa ako netko moje riječi bude smatrao korisnima u svojem životu na bilo koji način neka se slobodno posluži i napije s izvora.

turbulentan je ovaj mjesec. ponašam se kao da vjerujem da će nas uskoro dočekati smak svijeta. moram zato biti spreman i iskoristiti vrijeme koje mi je preostalo. nije da zbilja vjerujem u to, ali ipak me malo panika hvata. može se to dogoditi dok prelazim cestu jedući jabuku i kopajući po torbi u potrazi za mobitelom koji stalno zvoni, zato sam još i više motiviran da učinim svoj život zanimljivijim.

možda je sad dobro vrijeme da iznesem temu ovog bloga, koji će potrajati dovoljno dugo da zadovoljim svoje hireve. pa evo, naškrabat ću par riječi o tome. dok se pokušavam snaći na zemlji, pod ovim tlakom zraka i na ovim niskim temperaturama, bilježim meni životno važne stvari. poput termina sljedećeg kolokvija, zadnje pozitivne transakcije na mojem računu, ljubavne nezgode, preseravanja o životu i prolaznosti,zenu, nirvani i budizmu, kratke crtice o danijelu i razmišljanjima proizvedenim u trenucima žvakanja pročitanog, poneki komentar na malograđanstvo i malodušnost, reportaže o šašavim situacijama u kojima se često nađem, ...